BOLIVIA-

JUZNA AMERIKA

​

Spustati se duzinom cijelog Perua i otici duboko u Ande i Titikaka jezero koje je najvise plovece jezero na svijetu a ne otici u Boliviju nam se ucinilo ne uzeti sve sto nam se pruzalo. Bolivija je vrlo interesantna zemlja iako je najsiromasnija u Juznoj americi. La Paz je glavni grad i na svijetu je najvisi glavni grad, smjesten je u uvalam anda na visini od skoro 4000 m. Zrak je toliko rijedak da smo imali i problema sa disanjem ali smo puno pili caj od koke ( od cega se pravi droga kokain) i to nam je pomoglo. Ne smijete trcati ili se penjati brzo jer odmah ponestaje daha. Ljudi jako sporoi idu i sve je nekako usporeno jer se ne smije trositi kisik bezpotrebno. To je bilo jedno velika avantura sama po sebi. U La Pazu smo skoro dva dana bili gosti jedne divne porodice koji su nam pokazali cari Bolivije vozeci nas u njihovom dzipu i stotine kilometara iza La Paza da vidimo cuvene mjeseceve stijene i death Road ( put smrti) put straha u visokim Andama. Bilo je to fino druzenje sasvim slucajno ali su nam ostali nezaboravni Alvaro i njegova sira familija su bili prekrasni dom.bolivija je zemlja gdje je vecina stanovnistva cisti indijanci iz plemena Ayamara ili Uros i Inke. Zato su jako zatvoreni ne vole se previse otvarati sviejtu u samom gradu nismo vidjeli nista zapadno nema McDonaldsa, KFC ili bilo sta sto lici na Ameriku koju ne vole i zele biti po strani. Zato sto ne zele mijesanje su vjerovatno i tehnoloski zaostali i u pitanju standarda isto. Veliki su veelajci i bili smo na koncertima njihove prave narodne muzike , muzike sa anda koju mi obozavamo i zbog te muzuke smoi veliki zaljubljenici u juznu Ameriku i nepregledne i mocne Ande zemlja potomaka Inka i Ayamara

Bolivija je država u Južnoj Americi. Graniči sa Brazilom na sjeveru i istoku, Paragvajem i Argentinom na jugu, te Čileom i Peruom na zapadu. Zapadni dio zemlje je planinsko područje Anda, a istočni nizinski pripada amazonskom slivu pokrivenom kišnim šumama.

Među prvim indijanskim kulturama na području današnje Bolivije razvila se kultura Tiwanaku uz južnu obalu jezera Titicaca, u 2. stoljeću prije Krista. Unatoč razvijenim arhitektonskim i poljoprivrednim umijećima ova je kultura nestala oko 1200. Otprilike istovremeno nastaju kulture Moxos u istočnim ravnicama i Mollos u sjevernom dijelu zemlje, koje nestaju prije početka 13. stoljeća. Oko 1450. u ovo područje prodiru Inke i pripajaju ga vlastitom carstvu, sve do španjolskog osvajanja 1525.

Tijekom španjolske kolonijalne vlasti ovo se područje naziva "gornjim Peruom" i pod upravom je potkralja u Limi. Bolivijski rudnici srebra donose bogatstvo kolonizatorima. Kao radna snaga služe porobljeni Indijanci.

Otpor kolonijalnoj vlasti počinje u vrijeme Napoleonskih ratova zbog kojih je oslabio španjolski utjecaj. Iako je neovisnost proglašena 1809. trebalo je proći 16 godina sukoba prije uspostave republike, 6. kolovoza 1825.. Slabost i politička podijeljenost dovode do gubitka obalnog područja u ratu s Čileom (1879.–1883.). Bolivija ostaje bez izlaza na more i jedino joj visoka cijena srebra na svjetskom tržištu omogućuje djelomičan napredak i stabilnost. Početkom 20. stoljeća vodeće mjesto u izvozu dobiva kositar.

Loši životni uvjeti većine stanovništva, uglavnom domorodačkog podrijetla primoranog na težak rad primitivnim načinima, te poraz u ratu s Paragvajom (1932.–1935.) označavaju prekretnicu u politici i početak uspona revolucionarnog pokreta.

Nacionalni revolucionarni pokret (MNR) dobiva izbore 1951. Vlast im uskraćuje pobjedu, pa MNR podiže uspješnu revoluciju 1952. i pokreće temeljite promjene: poljoprivrednu reformu, obrazovanje i nacionalizaciju najvećih rudnika. Međutim, to je i početak razdoblja političkih neslaganja i smjena političkih i vojnih vlasti (hunte), obilježeno kršenjem ljudskih prava, korupcijom, ekonomskom krizom i trgovinom droge.

Zaokret počinje 1993. liberalizacijom gospodarstva i "kapitalizacijskim" programom kojim su investitori (uglavnom strani) dobili 50% vrijednosti važnih poduzeća uz obvezu kapitalnih ulaganja. Provode se i antikorupcijski i socijalni programi. Najveću opreku naporima za oporavak gospodarstva predstavljaju uzgajivači koke - sredinom 1990-ih Bolivija je među najvećim svjetskim dobavljačima kokaina. Višegodišnjim naporima specijalnih policijskih postrojbi smanjena je prizvodnja droge.

2001. dolazi do novih protesta zbog vladinog pokušaja privatizacije svih izvora vode (prema savjetu Svjetske banke) što je dovelo do ogromnog povećanja cijene pitke vode u nekim područjima (grad Cochabamba). Ovakav potez naišao je na opravdano protivljenje već i ovako siromašnog stanovništva. Bolivija i dalje ostaje pod pritiskom pogrešnih političkih poteza, socijalnih nemira i rastuće zaduženosti.

indijanaca.