BOSNIA I HERCEGOVINA

EUROPE

​

Svih ovih godina sve vise i vise upoznavamo sve zemlje bivse jugoslavije. Toliko ima lijepih prirodnih stvari u bosni kojih nazalost prije  nismo ni primjecivali . Jos uvijek istrazujemo Bosni i sve njene prirodne ljepote.

A ima ih stvarno dosta. Dio uz rijeke Sanu, Vrbas i Unu je po nama najljepsi dio bosne. Zato kad god ulaimo u bosnu ulazimo u tom pravcu i prvo vidimo Veliku Kladusu prije nego sto krenemo dalje dolinama Une  i Sane i Vrbasa pa sve do grada odakle sam ja  nase Dervente i nase Ukrine

Bosna je država u Jugoistočnoj Europi. Graniči s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom. Po svom uređenju je složena federalna država s elementima konfederacije; čine je dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska te Brčko distrikt. Glavni i najveći grad države je Sarajevo.

​Neovisnost je stekla 1. ožujka 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o neovisnosti. Prema popisu iz 2013. godine imala je 3.531.159 stanovnika.

U BiH žive tri konstitutivna naroda. To su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Hrvati su najstariji autohtoni (starosjedilački) narod u Bosni i Hercegovini.[3]

Potencijalni je kandidat za članstvo u Europskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od travnja 2010. godine, kada je potpisala Akcijski plan za članstvo na samitu u Tallinnu. Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih međunarodnih organizacija: Vijeća Europe od travnja 2002. godine, članica i osnivač Sredozemne unije od njezinog osnivanja u srpnju 2008. godine, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), CEFTA-e, posmatrač u Organizaciji islamske suradnje (OIC) itd.

 

U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi koliki). Povjesničari smatraju da je većina stanovništva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanić), dok su neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani. Prvi kralj je bio Tvrtko I., a posljednji Stjepan Tomašević. Bosna je ostala neovisna do 1463. godine, kada ju, bar njezin veći dio, osvajaju Turci. Dne 25. listopada 1478. pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu. Kraljevina Bosna je bila katolička i zapadno orijentirana kraljevina.[4]

Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je Hrvat iz obitelji koja potječe iz roda Svačića, i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je prišao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Masleše prikupljene od Maka Dizdara). Turska osvajanja proširila su uvelike granice srednjovjekovne bosanske kraljevine, tako da su područjima današnje BiH, uz originalnu jezgru, banovine Usoru i Soli, Donje Kraje (unio H. Hrvatinić), Hum, te zemlje koje su bile pod vlašću kralja Tvrtka kao kralja Primorja, bosanski sandžak obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu banovinu Hrvatsku s njegovim glavnim gradovima (primjerice Bihaćem), kao i velike dijelove banovine Slavonije (zapadna slavonija).

 

1878. godine Bosna i Hercegovina, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Europe. Povod za Prvi svjetski rat bio je sarajevski atentat ljeta 1914. godine, kojeg je izvršio Gavrilo Princip, pripadnik tajne organizacije "Mlada Bosna".

​

​