CHINA

DALEKI ISTOK

​

U Kini smo bili ravno mjesec dana. Proci kraz Kinu je nesto kao iz snova. Oduvijek je nas privlacila ta civilizacija stara preko 5000 godina sa tako bogatom istorijom i velikim uticajem na svijet . Prosli smo Centralnu Kinu od Pekinga pa se zaustavljali na par mjesta sve do Sangaja a onda na put prema Tibetu i Xianu sve sa nocnim vozovima u kolima za spavanje. Pa onda opet gore prema kineskom dijelu Mongoliji i nazad u Peking. Presli preko 5-600 km ugodnim i tacnim kineskim zeljeznicama.. Cak ni toliko vrijeme  koliko smo sveukupno ostali nije bilo dovoljno  za takvu ogromnu i jos turisticku neistrazenu zemlju. Polako se otvara prema svijetu ali u centralnoj Kini u nas su gledali ko u kakva cuda jer turisti tu jos nisu zalazili.

Narodna Republika Kina  često zvana samo Kina je država u istočnoj Aziji. Poznata kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, po veličini površine je četvrta (4.) na svijetu (iza Rusije, Kanade i SAD-a) i obuhvaća 9.596.960 km². Pruža se od Tihog oceana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu (oko 5000 km) i od rijeke Amura (kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka Hainana na jugu (oko 4000 km).

Na sjeveru graniči s Rusijom (duljina granice 3645 km) i Mongolijom (4677 km), na sjeveroistoku s DNR Korejom (1416 km), na jugu s Vijetnamom (1281 km), Laosom (423 km), Nepalom (1236 km) i Indijom (3380 km), a na zapadu s Pakistanom (523 km), Afganistanom (76 km), Tadžikistanom (414 km), Kirgistanom (858 km) i Kazahstanom (1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog oceana: Žuto more sa zaljevom Bo Hai, Istočnokinesko i Južnokinesko more. Ukupna duljina kopnene granice Kine je 22.147 km. Službeni je jezik kineski. Službeno narječje je mandarinsko. Tradicionalna su kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika: daoizam (taoizam), konfucijanizam i budizam. Ta su se tri filozofsko-religijska sustava kroz povijest međusobno prožimala. U Tibetu je raširen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Prema procjeni iz 1997. oko 63,1% stanovnika jesu nereligiozni i ateisti, 20% taoisti i pripadnici kineskih tradicionalnih vjerovanja, 8,4% budisti, 5,6% kršćani, 1,5% muslimani i 1,1% ostali.

​

Dinastija Shang

Oko 1600. pr. Kr. Kina je ušla u brončano doba s prvom arheološki potvrđenom dinastijom, Shang, vladala je oko 1520. pr. Kr. do 1027. pr. Kr. U potrazi za rudnicima bakra dinastija Shang je mijenjala svoju prijestolnicu barem šest puta, a tri su iskopane: kod Cheng-choua, Erh-li-t'oua i Anyanga (Yin Xu). Pronađena su i mnoga manja nalazišta, od kojih su neka smještena u dolini rijeke Yangtze i ukazuju na širenje dinastije Shang prema jugu. Veliki gradovi sa zaštitnim zidovima, bogate grobnice, raskošne bakrene posude, razvijeni obrt i najraniji kineski zapisi pokazuju bogatstvo i originalnost Shang kulture. Tada se oblikovala kineska kultura u obliku pisanog jezika, filozofije, a postupno se javila i stabilna socijalno-politička i ekonomska struktura. Ta je dinastija razvila i trgovačke veze s većinom područja središnje, sjeverne i istočne Azije.

​

Dinastija Chou

U 11. stoljeću pr. Kr. područja pod dinastijom Shang pokorila je dinastija Chou sa sjeverozapada. Dinastija Chou je još više proširila svoj utjecaj i asimilirala je etnički različite narode, te uspostavila jedinstvenu kinesku kulturu i ojačala gospodarstvo. No od 770. pr. Kr. polako gubi nadzor nad svojih stotinjak vazalnih država koje su ratovale jedna protiv druge.

 

Dinastija Han

 

Godine 207. pr. Kr. vlast je preuzela nova dinastija. Carevi Hana koji su vladali do 220., uspostavili su nacionalnu državnu administraciju radi upravljanja zemljom. Činovnici su proučavali učenje filozofa Konfucija (551. pr. Kr. - 479. pr. Kr.), a birani su strogim ispitnim sustavom. Ustrojstvo državne uprave ostalo je uglavnom nepromjenjeno sljedećih 2000 godina. Vladavina Hana označila je period mira i napretka, a Kina je prednjačila u umjetnosti i tehnologiji, s izumima kao što su papir, porculan i barut.

Za vrijeme dinastije Han sjeverna Kina (Mandžurija) bila je pod kraljevstvom Koguryo (277. pr. Kr.-668.) od kojega će kasnije nastati Koreja.

​

Dinastija Tang

​

Carski dvor dinastije T'ang u igri pola, slika sa zida grobnice princa Zhang Huaia iz 706. godine, Xi'an.

Kineska vojna i kulturna hegemonija na Dalekom istoku bila je za vrijeme dinastije T'ang (618. - 907.) vrlo snažna. Dinastija T'ang, sa sjedištem u gradu Chang'anu (današnji Xi'an) koji je bio najnapučeniji grad na svijetu, smatra se vrhuncem kineske civilizacije i zlatnim dobom kozmopolitske kineske kulture. Teritorij Kine je za vrijeme dinastije T'ang, u brojnim vojnim pohodima ranih vladara, narastao veći od onog za vrijeme dinastije Han, a populacija je (prema broju zabilježenih kućanstava) prešla 50 milijuna stanovnika[5]. Njezinu vladavinu podržavao je i „Carski ispitni sustav”, čiji je zadatak bio izabrati obrazovane građane da služe carstvu; a održao se do početka 20. stoljeća. Čitava je Kina bila povezana mrežom poštanskih putova, dok je prijevoz dobara između područja u dolini rijeke Yangtze i sjevera bila omogućena učinkovitom mrežom kanala i plovnih putova.

​

Dinastija Ming

​

Nastala je kao posljedica pobune domaćeg stanovništva protiv mongolskih vladara iz dinastije Yuan. Zhu Yuanzhang, zvan Taizi, uspio je otjerati Mongole i okruniti se za prvog cara dinastije.

Na svom početku dinastija Ming je Kinu ne samo oslobodila, nego učinila i velikom vojnom silom. U doba dinastije Ming podignut je, kao zaštita od provale naroda iz unutrašnje Azije, čuveni Kineski zid. Drži se da je početkom 15. stoljeća Kina bila najciviliziranija, najbogatija, najprosvjećenija i najnaprednija država na svijetu. U to je doba je čuveni moreplovac Ženg He krenuo u svoje ekspedicije. U 16. stoljeću započinje i afirmacija europskih utjecaja i prisutnosti u Kini, a istodobno se razvijaju trgovačke veze s indijskim prostorima.