JUZNA AMERIKA 

ARGENTINA

Dozivjeti Argentinu u punom svjetlu je bio veliki izazov.. Zemlja fudbala, gauca, nepreglednih pampasa, ranceva sa stokom , visokih Anda i najljepsim i najuzbudljivijim gradom Juzne Amerike Buenos Aires-om. Proveli smo nezaboravnih pet dana... u njemu tango na savkom koraku, velika zivost i izuzetno ziv grad gdje su restorani i ullice pune 24 sata. Sam ulazak u Buenos Aires brodom iz Urugvaja u nocne sate je bio velicanstven. Argentina je imala turbuletnu proslost ali je i dalje uz Brazil glavna sila Juzne Amerike. Prosli smo je skoroz do Anda i prekrasna je. Mendoza na samim Andima je predivan vinski kraj i raj na zemlji sa nevjerovatnom arhitekturom kojiu su normalno Spanci ostavili

Argentina je država u Južnoj Americi, smještena između Anda na zapadu i Atlantskog oceana na istoku. Na sjeveru graniči s Paragvajem i Bolivijom, na sjeveroistoku s Brazilom i Urugvajem, a na zapadu s Čileom.

Dobil svoje ime po latinskoj riječi "argentum", što znači srebro, plemenitoj kovini, koja je bila povod za europsku kolonizaciju.

Područje današnje Argentine bilo je rijetko naseljeno prije dolaska europskih kolonista. Indijanski narod Diaguita živio je na prostoru sjeverozapadne Argentine, uz rub Carstva Inka, a nešto istočnije narod Guaraní.

Prvi Europljani pod vodstvom Ameriga Vespuccia dolaze 1502. Španjolci uspostavljaju stalnu koloniju na mjestu današnjeg Buenos Airesa 1580, kao dio Potkraljevstva Peru. Nakon uspostavljanja Potkraljevstva Rió de la Plata 1776. koje je obuhvaćalo današnje države Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i veći dio Bolivije, Buenos Aires postaje važna luka. Zbog proizvodnje privrednih dobara i iz političkih razloga postupno se razvija u jedan od najvažnijih trgovačkih centara u regiji.

Potkraljevstvo se nakon kratkog vremena raspalo zbog unutrašnjih neslaganja i manjka potpore iz Španjolske kada je Napoleon Bonaparte srušio Španjolsko kraljevstvo.

Neuspjeli britanski pokušaj invazije 1806.-1807. osnažio je samopouzdanje stanovništva. Buenos Aires 1810. formira vlastitu huntu i poziva ostale pokrajine da se pridruže. Različiti politički pogledi odugovlače formalnu objavu neovisnosti, a u međuvremenu Paragvaj proglašava vlastitu neovisnost. Konačno 9. srpnja 1816. Kongres proglašava neovisnost od Španjolske. Ropstvo je ukinuto 1840. godine, u trenutku kad je u državi preostalo tek oko 300 crnih robova.

U drugoj polovici 19. stoljeća Argentina se razvija zahvaljujući modernijim poljoprivrednih tehnikama i izlasku na svjetsko tržište. U to vrijeme zajedno s Brazilom i Urugvajom vodi rat protiv Paragvaja (1865 - 1870).

Većim dijelom kasnije povijesti izmjenjuju se vlasti i vojne diktature. Socijalne i političke prilike dovode do uspona Juana Peróna koji dolazi na vlast 1946 i provodi agresivnu politiku osnaživanja države. Veliku podršku dobiva od supruge Eve Perón, poznatije kao Evita Perón. Perónov drugi mandat prekida 1955. vojna hunta koju vodi Eduardo Lonardi i Perón odlazi u progonstvo no ostaje popularan u Argentini.

Tijekom 1960-ih godina izmjenjuju se vojne i civilne vlasti, pokušavajući se nositi sa smanjenim ekonomskim rastom i socijalnim problemima. Cijelo desetljeće traju sukobi peronista i antiperonista. Uz potporu pristaša Perón se vraća iz progonstva i osvaja pobjedu na izborima 1973. Umire 1974. a vlast ubrzo preuzimaju militaristi. Država ostaje pod pritiskom ekonomskih problema i rastućeg terorizma.

Ponovo slijedi razdoblje diktature u kojem vojska provodi oštre mjere protiv svih koji joj se protive.Svrgnuta je Isabel Peron, a na vlast tenkovima i oružjem dolazi deveteročlana vojna hunta koju predvodi Jorge Rafael Videla. Proces je poznat pod nazivom "prljavi rat" i odnosi velik broj života uz kršenje ljudskih prava. Konzervativnije liste navode između 10 000 i 30 000 "nestalih" osoba - uhićenih i potajno ubijenih bez suđenja u razdoblju 1976.-1983. Militaristički režim osim protivljenja stanovništva dolazi u krizu i zbog nerješavanja ekonomskih problema, korupcije, te poraza od Ujedinjenog Kraljevstva u ratu za Malvinske otoke 1982. Pod pritiskom javnosti dopušta se osnivanje političkih stranaka, polako vraćaju političke slobode, te 1983. raspisuju demokratski izbori.

Pretkraj španjolske kolonijalne vlasti u Argentini je živjelo tek oko 400 000 popisanih stanovnika, pretežno u Buenos Airesu i okolini. Argentinci su mješavina različitih nacionalnih i etničkih grupa, dominantno potomaka talijanskih i španjolskih doseljenika koji zajedno čine oko 88% populacije. Valovi doseljavanja iz mnogih europskih zemalja stigli su u Argentinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća: Velšani, Nijemci, Francuzi, Britanci, Irci, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, Hrvati, Srbi i drugi, te manji broj azijskih doseljenika.

Izvorno indijansko stanovništvo broji oko 700 000 pripadnika koncentriranih uglavnom na sjeveroistoku, sjeverozapadu i jugu zemlje. No i u tim krajevima veći utjecaj imaju mestici miješanog europskog i indijanskog podrijetla iako čine oko 40% stanovništva u domorodačkim područjima. 1 165 570 argentinskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji su kečuanski (800 000), guarani (200 000) i mapuche (100 000).

Među religijama prevladava katoličanstvo. U ustavu Argentine stoji obveza države podupirati katoličanstvo u državi no jamči i slobodu vjeroispovijesti. Osim katolika, postoji i veći broj pripadnika židovske religije i protestanata.