dobrodosli na nas web site
"zeljko and jasna
around the world"
BRASIL
JUZNA AMERIKA
U Brazil smo dosli pjeske preko mosta na rijeci Parana koja dijeli Paragvaj i Brazil.
Putovali smo cijelu noc iz glavnog grada Paragvaja Asuncio da bisdmo ujutro dosli na samu granicu sa Brazilom. Autobusi su stvarno komforni i udobni i nije bilo problema voziti se cijelu noc. Dobar dio tog plana je efekat da smo bukvalno imali dan vise na nasem putesestvuju jer smo rano zorom vec biliu Brazilu. I stvarno je Brazil caroban. Prvo smo otisli na slapove velike rijeke Igazu koja je pod UNESCO zastitom i posle u Sao Paulo najveci grad Brazila sa preko 20 miliona stanovnika i zatim produzili obalom Atlantika do Piraty i dalje do ostrva Ilhe Grande i jos se zaustavljali u malim atlantskim gradicima obalom Atlantika
a sada nesto o brazilskoj istoriji.
Brazil je najveća i najmnogoljudnija država u Južnoj Americi i površinom zauzima polovinu ovog kontinenta.
Proteže se na velikom području, obuhvatajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog okeana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom,Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazon i prekriven je kišnim šumama. Brazil je federacija koja se sastoji od 26 država i Saveznog okruga glavnog grada Brazilije. Većina stanovnika ove nacije su koncentrisani duž istočne obale. Iako se njen glavni grad Brazílija nalazi daleko u unutrašnjosti, sve veći broj migranata se također kreće ka unutrašnjosti. Razvijeni gradovi ove nacije, ogromne hidroelektrane i industrijski kompleksi, rudnici i plodno obradivo zemljište čine je jednom od glavnih svjetskih ekonomija. Međutim, Brazil se također bori sa izuzetno velikim socijalnim nejednakostima, zagađenjem prirodne okoline, povremenim finansijskim krizama, a ponekad i zastojem političkog sistema.
Brazil je jedinstven u južnoameričkom kontinentu, jer se nakon nezavisnosti od Portugala nije podijelio u odvojene zemlje kao britanske i španske kolonije u regiji. Umjesto toga, zadržao je svoj identitet kroz vijekove i razne oblike vlasti. Zbog te hegemonije, portugalski jezik je glavni govorni jezik osim među brazilskim Indijancima, posebno onima u udaljenijim prostranstvima amazonskog sliva. Na prijelazu u 21.
Portugal je novi posjed u početku zvao "Vera Cruz" ("Istinski krst"). Međutim, ubrzo je preimenovan u Brazil zbog obilne količine brazila, drva (Pau-Brasil) pronađenih na toj teritoriji, a za koje je utvrđeno da daju vrijednu crvenu boju. Portugalci nisu uspjeli otkriti plemenite metale u Brazilu i zato su usredsredili svoju pažnju na unosnu trgovinu sa Azijom. Brazil je postao neka vrsta ničije zemlje nad kojom je portugalska kruna imala samo površnu kontrolu. Kralj Joao III je odlučio da ojača svoju vlast u Brazilu objedinjavanjem neefikasnih kapetanija (portugalski donatários) pod centralnu administraciju. Prvi glavni grad portugalske kolonije Brazil bio je grad Salvador u današnjoj saveznoj državi Bahía, osnovan 1549. Salvador je ostao glavni grad do 1763., kad je Rio de Janeiro postao novi glavni grad. Portugal je povukao ovaj potez zbog svoje zabrinutosti radi spora sa Španijom oko granice koja razdvaja južnu granicu Brazila od španskih kolonija duž rijeke Rio de la Plata. Sa završetkom 18. vijeka Brazil je skoro dostigao svoju današnju veličinu
Getulio Vargas sa drugim vođama revolucije iz 1930. godine.
Vojska je preuzela vlast u Brazilu u puču 1964. godine i ostaje na vlasti do marta 1985. godine kada padaju u nemilost zbog političkih borbi između režima i brazilske elite. Baš kao što je brazilske promjene režima 1889, 1930, i 1945. godine pokrenule konkurentske političke snage i izazvale podjele unutar vojske, isto tako to je učinilo promjenu režima 1964. godine. Tancredo Neves je izabran za predsjednika na indirektnim izborima 1985. godine, što je Brazilu vratilo civilnu vlast. Umro je prije preuzimanja dužnosti, a potpredsjednik, José Sarney, je položio zakletvu kao predsjednik umjesto njega. Demokratija je ponovno uspostavljena 1988. godine, kada je donesen današnji savezni ustav. Fernando de Mello Collor je bio prvi predsjednik koji se istinski birao glasanjem nakon vojnog režima. Collor je preuzeo dužnost marta 1990. godine. U septembru 1992. godine, Nacionalnog kongres je glasao za opoziv Collora nakon niza skandala otkrivenih od strane medija. Potpredsednik, Itamar Franco, preuzima predsjedavanje. Uz pomoć ministra finansija, Fernanda Henriquea Cardosa, administracija Itamara Franca provodi tzv.Plano Real ekonomski paket, koji je uključivao novu brazilsku valut real privremeno vezanu za američki dolar. Na izborima održanim 3. oktobra 1994. godine Cardoso se kandidovao za predsjednika i pobijedio, a ponovo je izabran 1998. godine. Nakon njega 2002. godine za predsjednika je izabran Luiz Inácio Lula da Silva,
U Rio De Zenairo smo dosli posle mnogobrojnih zaustavljanja po atlantskoj obali Brazila.Rio je poseban I caroiban grad I bez karnevala. Grad sa najvise atmosphere u Brazilu u svakako najpopularniji grad Juzne Amerike.
Brazilci u Rio bukvalno zive na plazama. Bili smo najvise na cuvenoj Pokabani I tu eodvija zivot, kupanje sretanje prijatelja , drustva, igranje fudbala, odbojke I navece uz drustvo se do kasne sate opet sjedi I veseli.
Rio ima preko 25 k plaza. Tu se odvija zivot I kazu na kojoj plaza se nalazis tako se I drustvo oko tebe vrti nesto kao kad bismo mi rekli u Derventi u koji kafic izlass tako I saljes poruku o sebi .
(bos. Rijeka januara) je grad jugoistočnom Brazilu. Smatra se kao najljepši ili jedan od najljepših gradova u svijetu. Rio je slavan po svojim plažama Copacabana i Ipanema, sa lancem hotela koji su smješteni pokraj tih plaža, zatim po džinovskom kipu Isusa, poznatom kao "Cristo Redentor", na planini Corcovado, te naročito po svom godišnjem Karnevalu. Grad također ima najveću šumu unutar samog naseljenog regiona, po imenu "Floresta da Tijuca".
Rio de Janeiro ima oko 6.453.000 stanovnika (procjena 2014), a površina koju zauzima je 1256 km2 (485 kv. milja). Šira metropolitanska oblast otprilike broji oko 10-13 miliona stanovnika. Rio je drugi po veličini brazilski grad poslije Sao Paola,
Zaljev Guanabara, mjesto budućeg grada, prvi put su vidjeli portugalski istraživači u ekspediciji koju je vodio Gaspar de Lemos, 20. januara, 1502. godine, odakle i potiče naziv Rio de Janeiro (Januarska rijeka). Legenda kaže da su moreplovci ovaj zaljev nazvali rijekom zato što su i mislili da je u pitanju rijeka, međutim, to se teško može dogoditi iskusnim moreplovcima. Istina je da se u to vrijeme riječ rijeka koristila za sve veće vodene površine koje ulaze u kopno.
Ferdinand Magellan je 1519. godine, u zaljevu dopunjavao zalihe, a francuski krijumčari su ga koristili za šverc drveta pernambuco. Kada je francuski vitez Nicolas Durand de Villegaignon došao u zaliv sa 600 vojnika i kolonista, osnovao je prvo evropsko naselje u ovom dijelu Brazila, pod nazivom Francuski Antarktik (France Antarctique). Kolonisti su uglavnom bili Francuzi i Švicarci.
Službeno, grad je osnovan 1. marta 1565. godine, portugalski vitez, bratić tadašnjeg generalnog guvernera Brazila, Estácio de Sá. Prvobitni naziv grada je bio São Sebastião do Rio de Janeiro (Sveti Sebastijan Januarske Rijeke), u čast portugalskom kralju Sebastijanu I. Osnovni razlog osnivanja grada je bilo protjerivanje Francuza iz Brazila. U godinama koje slijede Rio će biti meta gusara, naročito onih čije su zemlje bili protivnici Portugala u ovom dijelu svijeta, Holandije i Francuske.
Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovjekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.
Početkom 20. vijeka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg historijskog centra na samim ustima zaliva Guanabara. Tada se težište gradskog života polahko počinje pomjerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Copacabana. Prirodne ljepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom hotela Copacabana Palace, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).
Rio je ostao brazilska prijestonica i poslije 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prijestonice u središnje dijelove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vrijeme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsjednik Juscelino Kubitschek, odmah po svom izboru na ovo mjesto obećao izgradnju nove brazilske prijestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubitschek je uspio stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prijestonica je i službeno prebačena iz Rio de Janeira u Brasiliju.
Rio ima tipičnu tropsku klimu sa visokim temperaturama i vlažnošću tokom čitave godine. Ljetne vrućine dostižu i preko 40 °C. Ipak, veliki broj vodenih površina i blizina brda i planina čine ljeto u Riju podnošljivim. Padavine su česte, naročito u ljetnjim mjesecima, kada su moguće i oluje, ali ne i tropski cikloni.
VIVA BRAZIL..VIVA BRAZIL..VIVA BRAZIL Napustamo carobni i prekrasni I Brazil nakon 17 dana hodanja I lutanja Brazilom..puni utisaka I divnog sunca izlazimo iz grada Karioka.












































































