JUZNA AMERIKA 

 PARAGUAY

Juzna Amerika je nasa velika ljubav kada govorimo o putovanjima po svijetu. Ovo je vec cetvrti dolazak I sada smo obisli Paragvaj I Brazil.
Posle 17 dana 7 letova avionom , nebrojeno autobusa 8 hotela smo se opet po vec koji put skrasili u Juznoj Americi.
Zasto Paragvaj? Nekako nam je zemlja uvijek bila cudna zatvorena od svijeta izolirana a opet tako puna historije I ljepote. Puna I apsurda. U Peru smo bili u prestojnici Inka u Kusku I oni su plesali svoje igre I obicaje ispred katolicke crkve koja nema nista zajednicko sa istorijom Inka .
Sada smo u Ascuanu glavnoh gradu Paragvaja bili na Trgu nezavisnosti kada su se oslobodili od Spanaca I najveca ulica koji izlazi na taj Trg se Zove Rue De Espana ?? Mnoge africke I juzno americke zemlje bi mozda I bolje zivjeli da su ostali vezane I dalje za Britaniju ili Spaniju.Nezavisnost nekad I nema smisla ako zivot ne bi bio bolji posle sve te borbe za nezavisnost. Ne moze se zivjeti od zastava , grbova , himni I novih naziva ulica. Tako mi se cini I vazi za Paragvaj.
Republika Paragvaj je država na prijelazu južnog u središnji dio Južne Amerike , bez izlaza na more. Na sjeverozapadu graniči s Bolivijom , na sjeveroistoku sBrazilom i na jugozapadu s Argentinom . Zbog svoje središnje lokacije u Južnoj Americi, Paragvaj se ponekad naziva Corazón de América ( Srce Amerike )
Rijeka Paragvaj dijeli zemlju na dva dijela: na sjeverozapadu je ravni i rijetko naseljeni Gran Chaco , dok je istok reljefno raznolikiji (na jugoistoku se nalazi najviši vrh, Kero Pero i naseljeniji (u njemu živi 95% paragvajskog stanovništva).
Klima je tropska s velikim varijacijama temperature, a na istoku suptropska.
Domorodački narodi su nastanili ovo područje prije više hiljada godina. Prije dolaska Evropljana na području današnjeg Paragvaja nalazila su se polunomadski plemena s ratničkom tradicijom. Urođenička plemena na ovim prostorima pripadala su nekoj od pet jezičnih obitelj, što je bio najvažniji vid podjele među njima. Pripadnici različitih jezičnih porodica su se često međusobno sukobljavali oko teritorija i prirodnih bogatstava. Jezična obitelji su se preko plemena dalje dijelile na grane. Danas u Paragvaju postoji 17 etnolingvističkih grupa.
Prvi Europljani, koji su došli u područje današnjeg Paragvaja, bili su španjolski istraživači 1516. godine.]Španjolski istraživač Juan Salazar de Espinosa je 1537. osnovao naseobinu Asuncion . Ovaj grad je kasnije postao središte španjolske kolonijalne provincije Paragvaj. Također, tokom 18. stoljeća bio je i sjedište isusovačkih misija u ovom dijelu Južne Amerike. Isusovci su osnovali isusovačke redukcije s ciljem da indijansko stanovništvo zaštite od robovlasništva kom su bili izloženi od španjolskih naseljenika, također i radi njihove hristijanizacije. Tokom sto pedeset godina u istočnom dijelu Paragvaja stvoren je veliki brojisusovačkih redukcija , sve dok španjolska kruna nije protjerala isusovci 1767. godine. Ruševine u kojima su bile smještene njihove misije iz 18. stoljeća stavljene su na Uneskovu listu Svjetske kulturne baštine. 
Španska vlast je u Paragvaju srušena maja 1811. godine. Od 1814. do svoje smrti 1840. Paragvajem je vladao Hose Gaspar Rodriguez de Fransija . On je namjeravao stvoriti utopijsko društvo prema dijelu francuskog filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua Prekinuo je odnose između Paragvaja i ostatka Južne Amerike. Zbog diktature koju je zaveo, Fulhensio Jegros i nekoliko časnika i bivših političara planiralo je puč protiv njega. De Fransija je otkrio zavjeru a zaverenike je pobio ili ih je poslao na doživotnu robiju.
Nakon njegove vladavine Paragvajem je vladala vojna hunta, sve dok Carlos Antonio Lopez, De Fransijin nećak, nije proglasio sebe za diktatora. Lopez je modernizirao Paragvaj i omogućio je trgovinu s inozemstvom. Sa Argentinom je 1852. sklopio sporazum o nenapadanju i izborio se za priznavanje neovisnosti Paragvaja. Nakon njegove smrti na vlast je došao njegov najstariji sin Fransisko Solano Lopez ,

Paragvaj je pod Lopezovim vodstvom 1864. ušao u rat protiv Trojnog saveza, koji su činili Brazil , Argentina, i Urugvaj. Tijekom rata koji je trajao do 1870. godine Paragvaj je izgubio ogroman broj stanovnika. Procjenjuje se da je od stanovništva prije početka rata, koje je brojalo između 450 i 900 hiljada ljudi, preživjelo 220 hiljada, među kojima je bilo samo 28 hiljada odraslih. To jer rat sa skoro najvecom tragedijom koja jedna zemlja moze da ima.
Grupa paragvajskih disidenata, smještena u Buenos Airesu, okarakterizirala je Francisca Lopeza kao ludog tiranina i borila se na strani Trojnog saveza. Ova grupa je 1869, pod brazilskim pokroviteljstvom, uspostavila privremenu vladu i naredne godine je potpisala mirovne sporazume, kojima je Paragvaju zajamčena neovisnost i slobodna plovidba rijekama. Iste godine donesen je i novi ustav.
Uništen ratom, glađu, pomorom, i neplaćenim vanjskim dugovima, Paragvaj je bio na rubu raspada 1870. godine. Nakon rata paragvajski uglavnom seosko stanovništvo nastavilo je živjeti onako kako je živjelo stoljećima.Okupacija Paragvaja potrajala je do 1876. godine. Bez obzira što su povukli svoje trupe Brazil i Argentina su i dalje imali veliki utjecaj u Paragvaju podržavajući dvije suprotstavljene političke opcije, koloradose i liberale. Narodni republikanski savez - partija kolorado vladala je Paragvajem od kraja osamdesetih godina 19. stoljeća do 1904. godina kada su ih s vlasti smijenili liberali. Liberali su bili pod argentinskim utjecajem pa je njihov dolazak na vlast smanjio utjecaj Brazila na politiku Paragvaja.
1992. usvojen je novi ustav Paragvaja kojim je uspostavljen demokratski sustav vladavine i značajno je povećana zaštita osnovnih ljudskih prava. Juan Carlos Vasmosi , kandidat partije Kolorado, izabran je u svibnju 1993. za predsjednika Paragvaja.1996. načelnik generalštaba paragvajske vojske Lino Oviedo je pokušao svrgnuti Vasmosija ali nije zadobio podršku. Oviedo je 1998. trebao biti kandidat za predsjednika ispred partije Kolorado ali je Vrhovni sud donio odluku da zbog pokušaja da izvrši puč dvije godine ranije ne može biti kandidat na izborima i zadržan je u zatvoru. Na izborima u svibnju 1999. pobijedio je kandidat partije Kolorado Raul Kubas . Odmah po preuzimanju dužnosti predsjednika pokušao je ublažiti Ovijedovu kaznu i da ga oslobodi. 1998. Vrhovni sud je proglasio ove postupke nezakonitim. U napetoj atmosferi nakon ubojstva potpredsjednika i dugogodišnjeg Ovijedovog rivala Luisa Marije Arganje 1999, Predstavnički dom je donio odluku o smjeni Kubas. Osam učenika, koji su prosvjedovali protiv režima, ubijeno je 26. ožujka pa je Kubas 28. ožujka 1999. morao podnijeti ostavku. Predsjednik Senata Luis Gonzalez Maki , Kubasov protivnik, istog dana je postao predsjednik.
Paragvajski stanovništvo je među najhomogenije na kontinentu: 95% čine mestici Španjolaca i Američkih Indijanaca koji uglavnom govore gvaranski , a tri čevrtine stanovništva koristi se i španjolskim . Manje zajednice doseljenika iz Njemačke , Japana , Koreje i drugih zemalja djelomično su zadržale svoj jezik i kulturu. Vjerski, stanovnici uglavnom pripadaju rimokatoličkoj crkvi , uz manje skupine menonita i drugih prosvjednika .
Paragvaj ima tržišnu privredu s velikim sektorom sive ekonomije zbog tradicionalno nižih cijena nego u susjednom Brazilu i Argentini . Značajan je izvoz poljoprivrednih dobara i električne energije. Struja se proizvodi u velikoj hidroelektrani Itaipu , najvećoj na svijetu po instaliranoj snazi, koja se nalazi na rijeci Parani na granici s Brazilom, i također velikoj elektrani Jakireta na granici s Argentinom. Ukratko zanimljiva mala zemlja juzne Amerike. Napustamo Paraquaj autobusom i nocnom voznjom koja traje sve do same brazilske granice nekih 700 km. putujemo cijelu noc i rano ujutro prelazimo u Brazil mostom pjeske preko rijeke Parana.